U prostorijama Memorijalnog centra Kovači danas je promoviran naučno-istraživački rad „Opsada Sarajeva od 1992. do 1995. godine“ koji kroz presude krivičnih sudova obrađuje najdužu opsadu jednog glavnog grada u modernoj historiji.
Publikaciju su promovirali direktor Fonda Memorijala Ahmed Kulanić, Erna Mačkić autorica i istraživačica Centra za postkonfliktna istraživanja, prof. dr. Šaćir Filandra, doc. dr. Amer Osmić, Fikret Grabovica predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva i Anisa Sućeska predsjednica programa Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobom.
Ova knjiga je prva u nizu publikacija edicije „Memorija“ koju je pokrenuo Fond Memorijala. „Edicija 'Memorija' je projekat koncipiran da kroz stotinu naučno-istraživačkih projekata, studija, knjiga i publikacija približi i pokuša objasniti period agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995. U godini kada obilježavamo 30 godina od početka opsade Sarajeva, ovu ediciju počinjemo sa projektom o opsadi Sarajeva,“ istakao je direktor Fonda Memorijala koji se posebno zahvalio Centru za postkonfliktna istraživanja, direktorici Velmi Šarić i istraživačici i autorici tekstova publikacije Erni Mačkić.
Istakao je kako je ova publikacija bazirana na presudama, sve informacije i svi podaci koji se nalaze unutar publikacije su verificirani kroz presude međunarodnih i domaćih sudova. Ova knjiga govori o različitim vrstama zločina, to nije samo snajpersko djelovanje ili samo granatiranje, to su silovanja, prisilni radovi, zatočeništva, maltretiranja i ubistva koja su se dešavala.
„Na temeljima ovih činjenica mi kreiramo i nastojimo kreirati budućnost, jer prvo mi moramo da kažemo šta se desilo. Obaveza Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačkih naučnika i naučnih radnika je da oni definiraju ono što se desilo, a ne da nam bilo kakvi drugi centri, kako iz regiona ili svijeta, govore o tome šta smo mi ovdje preživjeli,“ poručio je Kulanić.
Knjiga „Opsada Sarajeva od 1992. do 1995. godine“ dostupna je na bosanskom i na engleskom jeziku, što je cilj i vodilja za sve ostale projekte koji će se realizovati u sklopu edicije 'Memorija' u Fondu Memorijala.
Recenzenti knjige prof. dr. Šaćir Filandra i doc. dr. Amer Osmić u svojim obraćanjima istakli su inovativna grafička rješenja kao i jednostavnost teksta koji s lahkoćom komunicira s javnošću i prenosi informacije koje su oslonjene na verifikabilne međunarodno-pravno dokazane i provjerljive činjenice.
Profesor Filandra istakao je da će ova publikacija, kroz svoje predstavljene činjenice doprinijeti oblikovanju svijesti ljudi o zločinima koji su se dešavali u Sarajevu kroz različite načine, ta da će ovaj rad pomoći da te činjenice postanu konstruktivni dio naše svijesti.
Tokom opsade, Vojska Republike Srpske i tadašnji politički vrh Republike Srpske, su proveli kampanju granatiranja i snajperisanja građana Sarajeva šireći teror više od tri i po godine. Jedan od recenzenata, doc. dr. Amer Osmić poručio je kako moramo raditi na tome da kultura sjećanja u ovoj državi i ovom gradu zauzme mjesto koje treba zauzeti. „Poražavajuće je da mladi ljudi ne znaju šta se dešavalo u prošlosti i zato je ova publikacija neizmjerno bitna, primarno za mlade naraštaje koji na jednom mjestu hronološki jasno i metodološki precizno mogu vidjeti kako i na koji način su internacionalni i domaći sudovi donosili svoje odluke i na osnovu čega. Jako je bitno istaći da je prezentirana činjenična građa sadržaja vezana za presude, hronološki argumentirana te se svaka činjenica i svaki paragraf iz ove knjige mogu provjeriti,“ dodao je Osmić.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je za širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja osudio ukupno šest osoba, od kojih su četiri osuđenici za genocid i druge zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Za dijelove Sarajeva koji su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske, poput Grbavice, Vraca, Kovačića, odnosno nad civilima koji su tu živjeli, a nisu bili srpske nacionalnosti, vršeni su progoni, silovanja, ubijanja, zatvaranja, izlaganja fizičkim i psihičkim povredama. Za ove zločine, Sud Bosne i Hercegovine i Kantonalni sud u Sarajevu su osudili 26 osoba na ukupno 193 godine i 8 mjeseci zatvora.
Anisa Sućeska, predsjednica programa Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobom, istakla je kako ova promocija predstavlja jedan edukativni čas, te da je ova publikacija jedinstvena, inovativna i prva ovog tipa u Bosni i Hercegovini. Prezentirala je kratak pregled procesuiranja zločina počinjenih tokom opsade Sarajeva pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Istakla je kako je bitno da se pokrenu novi projekti i razmijene informacije o onom što se dogodilo, i ono što je najvažnije da svi zajedno doprinesemo kreiranju stanja „da se ne zaboravi“ te da svoje znanje prenesemo mladim ljudima na kojima ostaje budućnost naše zemlje.
Od maja 1992. do oktobra 1995. godine skoro 12.000 civila je ubijeno usljed granatiranja i snajperskog djelovanja, od čega 1.601 dijete.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva govorio je o borbi roditelja ubijene djece i borbi Udruženja da se pred domaćim sudovima istraže i procesuiraju zločini nad djecom Sarajeva.
Promocija publikacije završena je izlaganjem autorice, Erne Mačkić, istaživačice Centra za postkonfliktna istraživanja koja je poručila: „Ono što je specifikum ovog naučno-istraživačkog rada jeste što na jednom mjestu imaju podaci Haškog tribunala, kojem trebamo biti neizmjerno zahvalni na tome što je presudio da se u Sarajevu desio teror nad civilima, da je počinjena kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja i da ni u jednom trenutku niko, od bebe do najstarije osobe nije bio siguran. Ovo štivo je obavezno za mlade ljude, kako bi oni koji nisu krivi ništa, mogli da vide šta je to šta se desilo, a kako ne bi zaključivali na osnovu priča rekla-kazala. Moj cilj je bio da uradim nešto što je prihvatljivo, lahko i što ne može doći ni pod kakvu kritiku jer je zasnovano na presudama, a presude su donesene na osnovu dokaza, svjedočenja i materijalnih dokaza i nadam se da će ova publikacija postati sastavni dio kurikuluma.“
